Znaki prypynku
* * *
Dyjaloh dla niečaha.
— Praz toje, što jość semity, jość antysemity. Tak?.. Kali ž jość semity i antysemity, dyk pavinny być…
— Nu-nu… Chto?
— A chto jaho viedaje!.. Praz toje, što jość semity i antysemity, niama šmat čaho inšaha, što pavinna było b być.
* * *
Pra dzicia možna skazać: «Cieła małoje, a duša ž usia». Daŭno heta našu — i nikudy nie ŭstaŭlajecca. Musić, dastatkovaje samo pa sabie.
* * *
Jon lubiŭ słuchać muzyku, ležačy… Tak słuchaŭ i ŭ trunie.
* * *
Zachaplajemsia: jak słaŭna ŭsio, hospadzie, naładziŭ ty ŭ śviecie!.. I nie adčuvajem: jak?
Voś dla kaho hrajuć na pachavańni? Chiba dla niabožčyka, jaki nia čuje?.. Nie. Značyć, ihrajuć dla žyvych. Tady čamu hetak sumna?.. Heta ž radaść: jon užo tam, a my jašče tut!
Žyćcio, uładkavanaje ludźmi, jakraz i nie daje adčuć jaho tak, jak jano ŭładkavanaje Boham.
* * *
Sys pryčapiŭsia: «Addaj mnie televizar! Ty ŭsio adno jaho nie ŭklučaješ, a ja futboł pabaču…»
Addaŭ jamu televizar.
Praz paru dzion zvonić: «Ty našto mnie daŭ televizar taki haŭniany! Ja loh hladzieć, a našy prajhrali!»
Pytajusia (bo razmova pra čempijanat Eŭropy, dzie biełarusaŭ nie było): «Jakija našy?»
«Ruskija!»
Vo tabie i nacyjanalist. «U rasiejcaŭ šabli kasyja, u rasiejcaŭ vočy Batyja…» I hetaki nacyjanalizm doŭžycca ŭ Biełarusi ŭžo bolš za try stahodździ. Ad Trynaccacihadovaj vajny, u jakoj našy (užo i nia ŭciamić, jakija?) prajhrali. U čym paspryjali taksama našy: ukrainskija kazaki, jakija vystupili suprać Vialikaha Kniastva Litoŭskaha na baku maskoŭskaha cara. I ŭ ich taksama byli «šabli kasyja».
Skroź našy — i ŭsie našy prajhrajuć.
«Ruki preč ad sasisačak!». U sacsietkach horača abmiarkoŭvajuć baraćbu Łukašenki z kavaj na zapraŭkach. Niekatoryja zaklikajuć dziejničać bolš žorstka

Kamientary