«Kali jašče budzie mahčymaść lažać i płakać?» Praciah «sieryjała» ź psichuški
Publikujem pieradapošniuju častku dziońnika žurnalistki Maryny Viesiałuchi pra jaje dośvied znachodžańnia ŭ zakrytym žanočym adździaleńni psichijatryčnaj kliniki.

Kab być u temie, spačatku nahadajcie sabie, što adbyvałasia ŭ papiarednich častkach:
- Častka 1: «Tak, ja ŭ psichušcy, zakrytym žanočym adździaleńni»
- Častka 2: «U mianie zabrali telefon, zavušnicy i navat paznohci»
- Častka 3: «Moj suśviet zvuziŭsia da ciomnaha kalidora i łožka z tonieńkim matrasam…»
- Častka 4: «Lena šle niekamu niabačnamu praklony i bje jaho nahami» — dziońnik ź psichuški
- Častka 5: «Pałata pierapoŭnienaja, tam lažyć 16 čałaviek» — praciah dziońnika ź psichuški
Siońnia ŭ kryle, dzie 6-7-ja pałaty, była Varfałamiejeŭskaja noč. Adna babka ŭvieś čas kryčała, jaje źmiaścili ŭ adzinočny boks i pryviazali. Vyklikali nieŭrołaha, akazałasia: cisk 180. U nas taksama noč była nie z samych spakojnych: Lena ŭ svaim repiertuary. Z praklonami i bićciom niekaha niabačnaha.
***
— Viesiałucha! U pieršuju pracedurnuju!
— Što, analizy?
U mianie znoŭ brali kroŭ ź vieny. Nichto ničoha nie tłumačyć, prosta prachodžu testy. I ŭsio. Ad hetaha jašče horš stanovicca. Na vulicy vielmi chutka śviatleje, ale mnie tudy nielha.
***
— Luda, nie płačcie. Budziecie płakać — u 6-ju pieraviadziom.
***
Tut jašče lažyć Lida z manijakalna-depresiŭnym sindromam. U čas abvastreńnia jana vybiehła na darohu, kidałasia pad mašynu i niešta niaŭciamnaje kryčała. Da nas jaje pryviezła milicyja i chutkaja dapamoha. Ale Lida nie sumuje, viedaje tut uvieś piersanał i pastajannych pacyjentaŭ. Nie pieražyvaje, bo trapiła ŭ adździaleńnie ŭžo raz 15-y.
***
Viktaraŭna — akuratnaja babulka hadoŭ 80-ci — ranicaj płakała, što pra jaje ŭsie zabylisia, jana zastałasia adna, biez doma i hrošaj. Učora z honaram raskazvała, jak dobra joj na staraści žyviecca: syn z žonkaj budujuć dom u Hrodnie, dzie ŭ jaje budzie asobny pakoj. A siońnia: syn pradaŭ jaje kvateru ŭ rajcentry, piensiju na siabie aformiŭ, a joj niama kudy iści, kolki tut lažyć — nie pamiataje. Bializnu — skrali, dobraje adzieńnie — skrali: «Škada, što ŭ balnicu samaje lepšaje ŭziała. Hetaja Śvietka, što da mianie ŭsio zachodzić, niačystaja na ruku». Dzie žyvie syn — nie pamiataje. Jak jamu patelefanavać — nie pamiataje. Płača da isteryki. Prašu miedsiastru paklikać da jaje doktara i paprasić patelefanavać synu. Praź niekalki hadzin, paśla hutarki ź psichaterapieŭtam, zachodžu znoŭ. Jana zadavolenaja jeść chatnija syrniki i mianie radasna častuje. Prychodziła ŭnučka Taniečka, pryniesła pajeści. Syn zaniaty, mnoha pracavaŭ apošnija dni, ale ŭviečary pryjdzie.
***
Siońnia ŭpieršyniu pahutaryła ź psichaterapieŭtam. Raz 15-y raskazvała ŭsiu svaju historyju. Ja ŭžo žyvieńkaja i ŭ dobrym nastroi. Tamu raskazvaju chutka i z uśmieškaj. Amal manałahičnaje vykazvańnie.
— Čamu vy ŭśmichajeciesia, kali kažacie takija sumnyja rečy? Mnie voś sumna.
— A ja pavinna lažać i płakać?
— Kali jašče vam nadarycca takaja mahčymaść?
Z rezalucyjaj: u mianie prablemy z emocyjami i pačućciami sychodu.
***
Siońnia ŭsie hutarać tolki pra prafiesarski ahlad. Da nas u adździaleńnie zaŭtra pryjdzie dacent z univiersiteta i budzie kansultavać tych, kaho rychtujuć da vypiski i ŭ kaho sprečny dyjahnaz. Ja ŭ śpisie. Spadziajusia, vystavić kančatkovy dyjahnaz i mianie adpuściać. Ale na heta spadziajucca ŭsie. Zhadvaju niakrasaŭskaje: «Vot prijediet barin — barin nas rassudit», ale bajusia, kab nie było, jak u jaho tvory…
***
U našaj pałacie bavim čas, hulajučy ŭ karty, raskazvajučy aniekdoty i viasiołyja historyi z žyćcia. Majem svaje prykoły i admietnyja žarty. Nie śpim i śmiajomsia na ŭsiu psichušku až da 12-i nočy. Zamaŭkajem i zasynajem tolki paśla zaŭvahi miedsiastry. A da hetaha prychodziła i sanitarka.
Kamientary