№ 35 (96) 15 śniežnia 1997 h.
Nieviadomyja knihi Skaryny nabytyja na aŭkcyjonie ŭ Londanie
5 śniežnia a druhoj hadzinie dnia ŭ hałoŭnym pamiaškańni aŭkcyjonu «Christie's» dyrektar biblijateki imia Skaryny ŭ Londanie ajciec Alaksandar Nadsan zrabiŭ niezvyčajnuju pakupku — sabranyja ŭ adnym pieraplocie piać knih Franciška Skaryny praskaha vydańnia. Unikalnaść znachodki ŭ tym, što jana dahetul znachodziłasia ŭ pryvatnaj kalekcyi i była nieviadomaja navukoŭcam. Niepasrednaje dačynieńnie da hetaj padziei mieŭ Siarhiej Šupa.
S.Šupa: Napačatku kastryčnika ja natyknuŭsia ŭ Internecie na absalutna nievierahodnuju navinu. 26 listapada 1996 hodu na aŭkcyjonie «Christie's» u Londanie vystaŭlaŭsia na prodaž hety Skarynaŭ zbornik. Što ja zrabiŭ adrazu, jak tolki pabačyŭ hetuju infarmacyju? Ja zatelefanavaŭ u «Christie's». Jany dasłali mnie staronku sa svajho słužbovaha katalohu, dzie było napisana, što kniha aceńvajecca ad čatyroch da šaści tysiačaŭ funtaŭ i što jana nie pradadzienaja. Ad takoj naviny ŭ mianie prosta vyraśli kryły. Najbolš dziŭnym było toje, što dahetul knižka zastavałasia nia kuplenaj. Bo isnavali i jość instytucyi, jakim pavodle słužbovych abaviazkaŭ treba było štości takoje vysočvać i skuplać. Choć by taja samaja Brytanskaja biblijateka i jejny słavianski adździeł, jaki zaŭsiody ŭvažliva sočyć za hetkimi padziejami. Ale stałasia tak, što jany hetuju knihu prahledzieli i na tym mienavita aŭkcyjonie nie prysutničali.
Sumnievy ŭ aŭtentyčnaści knihi raźviejvalisia davoli padrabiaznym apisańniem u katalohu. Naŭrad ci niechta staŭ by padrablać niešta nahetulki marhinalnaje dla eŭrapiejskich amataraŭ knihi i, tym bolš, vystaŭlać za takuju canu, jakaja, pa pryznańniach šmat kaho sa specyjalistaŭ, da jakich ja paśla źviarnuŭsia, była nie takaja ŭžo j vialikaja.
U skład zbornika pavodle katalohu ŭvachodzili pieršaja, druhaja, treciaja, čaćviertaja i šostaja knihi, jakija vyjšli paśla pieršaj, paśla Psałtyra. Heta knihi Iova, Prytčaŭ Sałamonavych, Isusa Sirachava, Eklezijasta i Pramudraści Božaj. Pabačyŭšy hety skład, ja adrazu źviazaŭsia z daśviedčanym specyjalistam doktaram Niemiroŭskim z Maskvy i paprasiŭ jaho identyfikavać taki zbornik. Jon paviedamiŭ, što hety zbornik dahetul navucy byŭ niaviedamy, nie apisany i adkul jon uziaŭsia — nieviadoma.
Ciapier pieršaje, što treba było zrabić, heta, nie zadumvajučysia ab nastupstvach, padać zajaŭku na aŭkcyjon «Christie's», maŭlaŭ, ja hatovy nabyć hetuju knihu. Ja heta zrabiŭ, dumajučy, što paśla niejak raźbiaremsia.
Nastupny krok. Prypaminajučy niadaŭniuju praskuju Skarynaŭskuju kanferencyju, dzie zahadčyca adździełu staradrukaŭ Nacyjanalnaj biblijateki Biełarusi Taciana Roščyna prasiła dapamahčy ŭ adšukańni i spryjańni nabyćciu novych Skarynavych asobnikaŭ, ja adrazu paviedamiŭ joj. Tym časam pryjšoŭ faks z aŭkcyjonu, što jany skantaktavalisia z pradaŭcom i jon zhadziŭsia na prapanavanuju sumu, što apošni raz stuknuŭ aŭkcyjonny małatok i kniha pradadzienaja, jaje zastavałasia tolki vykupić. Praces vykupu treba było pryśpiešyć, bo terminy i ŭmovy dyktavaŭ aŭkcyjon. Tady ja paviedamiŭ dyrektaru Nacyjanalnaje biblijateki ŭ Miensku Halinie Alejnik, kab jana znajšła ŭsie mahčymyja šlachi jak najchutčejšaj pieradačy hrošaj, kab možna było vyjechać u Londan i knihu vykupić.
Dalej ja mušu adharnuć sumnuju staronku hetaj historyi. Na žal, sama biurakratyčnaja pracedura atrymańnia biblijatekaj hrošaj davoli składanaja, zabłytanaja i ŭ našaj sytuacyi amal nie pakidała nijakich šancaŭ na pośpiech. U toj dzień, kali pavodle ŭmovaŭ aŭkcyjonu mnie treba było kančatkova vyrašać (a ja, jasnaja sprava, dziela padstrachoŭki źviazaŭsia ź jašče niekatorymi ŭstanovami, jakija byli b hatovyja vykupić hetuju knihu), hrošy, jakija ministerstva vydzieliła, tolki mielisia pastupić na rachunak biblijateki ŭ vyhladzie biełaruskich rubloŭ. I hetak byli pierakrytyja ŭsie šlachi hetaj knihi ŭ Miensk. Abstaviny prymusili mianie pryniać zapasnoje rašeńnie, a mienavita prapanavać hetuju knihu dla nabyćcia biełaruskaj biblijatecy ŭ Londanie, dzie dyrektaram ajciec Alaksandar Nadsan.
5 śniežnia ŭsio adbyłosia davoli budzionna. My z ajcom Nadsanam zajšli ŭ pamiaškańnie aŭkcyjonu. Kniha akazałasia cudoŭna zachavanym falijantam u draŭlanaj vokładcy, abciahnutaj vałovaj skuraj. My skiravali da kasy, ajciec Alaksandar vypisaŭ ček i takim čynam akt pakupki na aŭkcyjonie «Christie's» adbyŭsia.
Što da ŭładalnika knihi, aŭkcyjon nia maje prava paviedamić, chto byŭ toj pradaviec. Adzinaje, što nam paabiacali (my pakinuli svaje kaardynaty), što pasprabujuć ź im źviazacca. Nam skazali, što heta čałaviek, jaki časta byvaje ŭ raźjezdach i što kali jany jaho znojduć i kali jon zhodzicca dać nam infarmacyju, jany nam paviedamiać. Tak što heta nastupny raździeł historyi, raźviazki jakoha treba jašče dačakacca.
(Hety materyjał padrychtavany pry spryjańni Aleny Cichanovič i Biełaruskaj redakcyi radyjo Svaboda.)
Hadoŭ 10 tamu, kali my ź siabrami nabirali teksty pieršych niezaležnych hazet na kamputary, nielha było navat ujavić sabie, jakaja revalucyja technalohijaŭ adbudziecca nieŭzabavie. Taja kamputarnaja prystaŭka da televizara, ź jakoj fajły pierapisvalisia na mahnitafon, vyhladała bolš na zabaŭku, čym na zaŭtrašni dzień vydavieckaje spravy. Tady, 10 hadoŭ nazad, paŭsiul jašče stajali linatypy i kožny hazetny i knižny radok adlivaŭsia ŭ metał. Drukarni mała čym źmianilisia ad Skarynavych časoŭ. Chiba što bolej stała hrukatu i smurodu.
I voś siońnia, praz 10 hadoŭ, užo ciažka ŭjavić sabie hazetu abo knihu, jakaja nabirajecca ŭ metale, abo vydaviectva, nie asnaščanaje kamputarami. Najnoŭšyja prahramy viorstki, pryjomy skanavańnia zdymkaŭ, najusialakija šryfty... Mahčymaściaŭ stolki, što nie pierasprabuješ za žyćcio. Hetak na terytoryi razvalenaha seseseru nieprykmietna adbyłasia amal nikim nie zaŭvažanaja sapraŭdnaja revalucyja technalohii, infarmacyi i kultury. Jana stała častkaj usieahulnaj revalucyi, imia jakoj Internet.
Suśvietnaja kamputarnaja sietka zaŭtra zamienić televizar, radyjo, a mahčyma i hazety ź biblijatekami. Prablema vybaru infarmacyi nabyvaje tut zusim inšuju jakaść. Vy prychodzicie dadomu, siadajecie ŭ fatel i vybirajecie nie adzin ź piaci abo piacidziesiaci telekanałaŭ, a toje, što vam chočacca hladzieć i słuchać: apošnija naviny ź luboj sfery žyćcia na luboj movie, abo kinafilm — adzin z usich kali-niebudź źniatych, abo navat razmovu ź siabram, jaki piać hadoŭ nazad emihravaŭ u Aŭstraliju i choča pakazać vam svaich aviec. Inšaja jakaść vybaru biezumoŭna paŭpłyvaje na charaktar i sutnaść čałavieka, źmienić jaho tak, jak u svoj čas źmianiła urbanizacyja. Dla biełaruskaj kultury hetyja źmieny aznačajuć novy etap — paśla Skarynavaj drukavanaj knihi. Usio heta adbyvajecca siońnia, u kancy XX stahodździa, ale źmienieny kulturny landšaft my pabačym, badaj, užo ŭ nastupnym tysiačahodździ.
Revalucyja adbyvajecca nieprykmietna, ale pry hetym jana tatalna rujnuje ŭsie raniejšyja ŭjaŭleńni i navat idealohii. Ujavicie sabie homa savietykusa, jaki praličvaje mehabajty svajho charddyska abo šukaje adnadumcaŭ u Internecie. Ja nie ŭjaŭlaju. Revalucyja nie zaŭvažajecca, tamu što dla nas jana ŭsio jašče čužaja. Jana nia stała temaj dyskusijaŭ u druku. Usie dyskusii i paznavalnyja materyjały niby z maŭklivaje zhody addadzienyja na vodkup Zachadu, dzie, zrešty i stvarajucca novyja technalohii. Ale pra toje, jakija źmieny hetyja technalohii pryŭnosiać u biełaruščynu, u nas nie havorać. Choć, mahčyma, havaryć pra heta našmat važniej, čym abmiarkoŭvać antybiełaruskija destrukcyi siońniašniaha režymu. Prynamsi, heta stvaralnaja tema, jakaja abiacaje biełaruščynie vialikuju budučyniu.
Ujavicie sabie, što praz try-piać hadoŭ Internet budzie ŭ kožnaj škole, u kožnaj biblijatecy, u kvaterach. I kankurencyjnaść našaje kultury ŭ kiberprastory zapatrabuje ad nas zusim inšaha pohladu, inšaha myśleńnia, inšych chutkaściaŭ. Naprykład, poŭny zbor tvoraŭ Kupały vy nabudziecie na adnym kampakt-dysku, dzie akramia tekstaŭ buduć i žyvy hołas pieśniara, i, skažam, videazapis jahonaj pjesy «Tutejšyja» ŭ Kupałaŭskim teatry, i ŭsia persanalnaja encyklapedyja «Janka Kupała». Pryčym vyrab takoha dyska zojmie niekalki miesiacaŭ, tady jak tradycyjny Zbor tvoraŭ patrabuje doŭhich hadoŭ vydańnia.
Viedaju, što našy piśmieńniki starejšaha pakaleńnia adchryščvajucca ad kamputara jak ad čorta. Ale, na žal, publičnyja dyskusii pra mastackaje słova ŭ Internecie viaducca nia ŭ nas, a ŭ Amerycy, dzie ŭžo vykazanaja ŭsia mahčymaja arhumentacyja jak za tak i suprać. Biełaruś nie navaliłasia tałakoju na kiberprastoru. U nas zusim niama biełarusizavanych prahramaŭ, my karystajemsia rasiejskimi, polskimi abo anhielskimi. Stvorany niekali Viktaram Aŭtuškam kamputarny pierakładčyk z kirylicy na łacinku — ci nie adzinaja biełaruskaja prahrama za hetyja 10 hadoŭ.
Tym nia mienš, biełaruskaje słova pašyrajecca ŭ Internecie. My taksama apanoŭvajem hetuju prastoru. Niekalki hazet, padšturchnutych da kiberprastory niebiaśpiekaju być zakrytymi va ŭłasna hazetnym vyhladzie, knihi, daviedniki. Pakazalna, što najbolšaja biełaruskaja kulturnaja padzieja, źviazanaja z Internetam, złučyła siońniašniuju technalahičnuju revalucyju z papiaredniaj, z imiem Skaryny. Siarhiej Šupa adšukaŭ u kamputary vystaŭlenuju na prodaž jahonuju knihu.
Hetaja padzieja nacyjanalnaha maštabu našturchoŭvaje na procilehłyja dumki. Pa-pieršaje, pra maralny bok spravy, kali asobnyja ludzi nabyvajuć knihu, jakaja b zrabiła honar nacyjanalnaj biblijatecy dy i ŭsioj krainie, hałoŭny praspekt jakoj nosić imia pieršadrukara. Nabyvajuć tamu, što dziaržaŭnyja orhany hetaj krainy toje mała abychodzić. Pa-druhoje, dumajecca pra budučyniu biełaruščyny ŭ kiberprastory. Druhaja tema, biezumoŭna, cikaviejšaja, bo dazvalaje kazać pra realnyja spravy i samyja nievierahodnyja fantazii, jakija pry novych technalohijach možna ŭvasobić u žyćcio. Mabyć, u nastupnym stahodździ hetaja tema stanie hałoŭnaj temaj kultury ŭ Biełarusi. A pieršaja dumka, naadvarot, moža zavieści ŭ pryhnobleny stan, čarhovy raz prymusić kazać pra pahibiel biełaruščyny, movy, kultury. Kali ž dźvie hetyja dumki źvieści razam, my atrymajem jašče adzin dokaz časovaści siońniašniaha antybiełaruskaha režymu, jaki nie znajšoŭ u sabie ani srodkaŭ, ani cikavaści, ani elementarnaha razumieńnia, kab prydbać dla naščadkaŭ viečnuju knihu.
Badaj, hałoŭnaja asablivaść Internetu — heta jahonaja ŭsieahulnaść. U hetaj prastory biełaruskaja kultura sapraŭdy adkrytaja śvietu. Jaje tvory mohuć uvachodzić u Internet u luboj kropcy Ziamli i ŭ luboj inšaj kropcy prymacca. Jaje budučynia tut zaležyć tolki ad jaje samoj. Jašče trochi, i hetaja hihanckaja chvala źniasie na svaim šlachu ŭsio, što prynosić nam siońnia tak šmat zasmučeńniaŭ i prablem.
Siarhiej Paŭłoŭski
Kamientary