Dla mianie imia Alaksandra Padłužnaha źviazanaje najpierš z fundamentalnymi pracami ŭ fanetycy našaje movy: «Huki biełaruskaj movy» (1973; razam sa śvietłaj pamiaci Viktaram Čekmanam) i «Narys akustyčnaj fanetyki biełaruskaj movy» (1977).
Hetyja pracy, poruč z tahačasnaju madernizacyjaj techničnaje bazy Instytutu movaznaŭstva, dazvolili apisać biełaruskuju hukavuju systemu pavodle sučasnych patrabavańniaŭ. Vidavočna, i nadalej jany buduć davać abjektyŭnyja arhumenty na karyść klasyčnaje tradycyi pravapisu. U pačatku 1990-ch Alaksandar Padłužny pracavaŭ u hramadzkaj Pravapisnaj kamisii pad ehidaju TBM imia Skaryny. Jon realna ŭdzielničaŭ u pasiedžańniach, davaŭ sensoŭnyja zaŭvahi jak fanetyst i fanolah. A paźniej pamianiałasia palityčnaja sytuacyja ŭ krainie.
Biełaruskich movaznaŭcaŭ niašmat. Pucham jamu ziamla.
Vincuk Viačorka
Ciapier čytajuć
«Ja suprać. Movy, jakija pakinuli paśla siabie kałanizatary ŭ Afrycy, stali šlacham da cyvilizacyi». Aleksijevič adkazała, jak stavicca da admovy ad ruskaj movy va Ukrainie
«Ja suprać. Movy, jakija pakinuli paśla siabie kałanizatary ŭ Afrycy, stali šlacham da cyvilizacyi». Aleksijevič adkazała, jak stavicca da admovy ad ruskaj movy va Ukrainie
«Jak Volski prychodziŭ ź pieratrusam da Kołasa, a Krapiva i Hlebka danosili na kaleh». Apublikavanyja žachlivyja ŭspaminy Ryhora Biarozkina pra represii 1920—1940-ch
«Jak Volski prychodziŭ ź pieratrusam da Kołasa, a Krapiva i Hlebka danosili na kaleh». Apublikavanyja žachlivyja ŭspaminy Ryhora Biarozkina pra represii 1920—1940-ch
«U turmie ja lubiŭ vynosić śmiećcie». Historyja Mandeły, jaki razumieŭ, što niemahčyma zamanić voraha ŭ zasadu, kali nie viedaješ, jak myślać jaho hienierały
Kamientary